Predgovor
Moj mikrokozmos
“Naše Sunce je zvijezda druge ili treće generacije. Sav stjenoviti i metalni materijal na kojem stojimo, željezo u našoj krvi, kalcij u našim zubima, ugljik u našim genima proizvedeni su prije nekoliko milijardi godina u unutrašnjosti crvene divovske zvijezde. Mi smo sazdani od zvjezdane tvari.”
Tema izložbe je moj mikrokozmos. Etimološko izvorište riječi dolazi iz grčkog jezika: mikros kosmos što prevedeno na hrvatski znači mali svijet. Njemački filozof Max Scheler u djelu “Položaj čovjeka u kozmosu” navodi da je “čovjek mikrokozmos i duhom ispunjeno biće”. Određenjem pojedinca kao takvog pretpostavlja da svatko od nas u suštini nosi jedan zaseban svijet (kozmos, svemir), za razliku od ostalih živih bića. Scheler pretpostavlja razliku između čovjeka i drugih živih bića u duhovnosti - duhu kojeg svaki čovjek posjeduje. Taj duh koji u nama prebiva omogućava nam otvorenost prema svijetu, makrokozmosu (Bogu) i povezuje božju i ljudsku duhovnost. Svaki je čovjek kozmos u malom, jer isti duh prebiva i u mikro- ali i u samoj suštini makrokozmosa. Ljudi nisu usamljene nebitne jedinke u bespuću svemira. Oni su ti koji tvore kozmos i svaki čovjek zasebno sadrži svu suštinu makrokozmosa u sebi. Čovjek ima samosvijest i želju da u svemu, u cijelom makrokozmosu, sudjeluje. Tijekom tog procesa, sva iskustva koja prikuplja poprimaju formu, oblik i slažu se u organiziranu strukturu - mikrokozmos.
Umjetnici su dobro promislili temu i izradili mnoštvo radova, većinom u glini kao primarnom mediju. Glina, dobivena iz Zemlje, naše planete, povezana je s cijelim Kozmosom čiji je sastavni dio. Ona se, kao i život, donekle samoobnavlja i podložna je utjecajima koji pogađaju Svemir, planetu, kontinente, ljude, umjetnike na svim razinama postojanja. Postoji neraskidiva veza mikro i makro kozmosa koju ova izložba predstavlja u likovnom obliku.
Danijela Pičuljan je u radu “Trebam boje! Veselje! Ne mogu biti više u strahu No1” iz 2020. ukazala na utjecaj karantene na vlastiti mikrokozmos; na energiju koja se oslobodila nakon dugotrajne samoće i izolacije što je rezultiralo bogatim koloritom na radu umjetnice koja je poznata po stvaralaštvu u čistim, bijelim formama. Sandra Ban lirski opisuje stanje duha koji teži smiraju u reljefnom radu “Molekular” kombinirajući keramiku s grafikom i poezijom. Blažek Marina opisuje vlastito iskustvo životne stvarnosti u kojoj je širina svjesnosti sužena unutar granica osobnosti, vremena i mjesta u radu “Dualnost”. Laura Rainbow, poznata po svojim pticama sreće, radom “Sve moje ptice” opisuje slobodu misli, mašte i kreacije u vlastitom mikrokozmosu. Mir i čistoću izričaja postigla je Lidija Filipec - Stanislav radom “Moj mirni mali svijet” u kojem je na idealnoj formi - kugli engobama simbolički predstavila odnose, ljude i stvari koje voli i koje čine njen svijet. Sanja Lovrenčić na plitkom reljefu “Luka” predstavlja siguran prostor u kojem trenuci postaju znakovi - brodovi spašeni od vremena. Miruju i zrcale se; jedni oblici rađaju druge, sebi slične. Luka je noćni mikrokozmos - svijet putokaza za san. Tanja Gabrijelčič Goršič “Krilatim stvorenjem” otjelovljuje unutrašnju duhovnu dimenziju; pokušava materijalizirati vlastitu nematerijalnu suštinu u opipljiv, vizualni format. Tatjana Gomboc Jerman mnoštvo ideja, snova i želja predstavlja radom “Unutrašnji vrt” koji je kao i onaj pravi, podložan blagotvornosti sunca i kiše, ali i šteti koju mogu izazvati vjetar i mraz.Anita Narančić Parlaj u radu “Oslobođenje” propituje vlastito samopouzdanje; kako je malo hrabrosti potrebno za sreću i vlastito osobođenje. Igor Malnar se predstavlja radom “Lunatik”, tamnom polukuglom koja djelomično podsjeća na Mjesec i koju na dva jednaka dijela siječe bogato kolorirana izdužena masa u kojoj se ogledaju zagasite boje sunčevog spektra. Nataša Sikora je svoj mikrokozmos predstavila “Čahurom” punom raznobojnih sjemenki, a Verena Smokvina skulpturom “Titanic” koja prikazuje ljudski lik koji pokušava zadržati ravnotežu na nemirnoj površini uzburkanog mora. S velikom dozom humora i samokritike u radu “Ego kao entitet” umjetnica Katalin Urkom-Lorencz ukazuje na moćni dio svakog od nas, a kojemu se nije lako oduprijeti, posebno kada je potaknut energijom koja dolazi izvan našeg mikrokozmosa.
Čovjek se često osjeća malen u odnosu na veličinu i snagu prirode koja ih okružuje što u najljepšoj lirskoj maniri prikazuje vrsna umjetnica Maria Geszler Garzuly radu “Zvuk valova”, kao i harmonike kojima titra Svemir, ali i ljudska duša u radu “Duettet”. Nadica Eichhorn radom “Moj glineni pečat na obali svemira” želi ostaviti svoj pečat u glinenom kozmosu, a Narcisa Glažar skulpturom “Milijuni godina i jedan trenutak” tren kada je divlja glina u peći za keramiku prešla u krutu formu. Andre Jost radom “Podrijetlo života” ukazuje na nepregledno prostranstvo Svemira kojim putuju planete od kojih je jedna ova naša. Melita Tomas ostavlja “Trag u vječnosti” kada u igri s glinom utiskuje svoje emocije, ostavlja vlastiti trag. “Razmišljanje” Renate Trifunović podsjeća nas da je svaki čovjek mikrokozmos, svijet u malom. Sačinjen je od svih zvijezda i planeta pod nebeskim svodom, od zemlje i elemenata, on je sama njihova srž. Svemirom se bavi i Dani Žbontar radom “Na sunčanoj strani” koji predstavlja nebesko tijelo koje putuje kroz vrijeme noseći na svojoj osunčanoj strani hrpicu malih bijelih biomimetičkih oblika. Tako ljudski - jer svi smo napravljeni od zvjezdane prašine. “Galaksija”, rad Helene Angelski je jajolik oblik, mikro galaksija koja se rasteže i savija u vremenu i prostoru. U njoj se rađaju zvjezdane maglice, kovitlane vjetrovima ispod napete površine. Kada bi se mogli približiti zvjezdanim česticama u maglicama, primijetili bismo da je njihova naizgled glatka površina zapravo hrapav i nazubljen meteorit, poput onog na kojem lebdi cijela galaksija. Nevenka Angelski radom “Mikro u Kozmosu” predstavlja svemir u kojem se rađa novi planet koji veličinom, bojom i formom čini kontrast matičnom obliku. Radovan Gregorčič u radu “Crno je tajna, bijelo je život” promišlja vječnost i beskrajna prostranstva svemira. Uspostavlja odnos prema tumačenju kozmosa, maštu prepušta osjećaju između okom vidljivog i dalekog, nepoznatog.
Skulptura od crne gline pod imenom “Enigma” umjetnice Arezu Zargar svjedočanstvo je zamršenog plesa između stvaranja i transformacije. Ona je duh Arezinog mikrokozmosa koji kanalizira zagonetnu privlačnost pustinjskih stijena rodnog kraja, aludirajući na bezvremenu prisutnost usred golemog prostranstva. Radove “Moj Dalmatinski mikrokozmos 1 i 2” Petra Lindenbauer stvorila je na obali Jadranskog mora, okružena čarobnim dalmatinskim krajolikom, sačinivši predmete koji objedinjuju karakteristike prirode i atmosfere. Marita Burić Teskera: radom “Loza / Odrina” prisjeća se mikrokozmosa svog djetinjstva; mjesta gdje se obitelj i prijatelji okupljaju. U odrini se isprepliću tradicija, ljepota i mir, stvarajući prostor gdje ljubav prema životu cvjeta pod zaštitom vinove loze. Nada Benc Štuka radom “Priroda u meni” stopljenost s prirodom predstavlja kao spoj keramike i žive materije, mahovine u keramičkoj formi nalik molekularnoj strukturi. Slični radovi koji spajaju živu i neživu tvar su “Microcosmos 1 i 2” autorice Canan Salman. Ona spaja glinenu / staklenu skulpturu sa živim oblicima, postižući začudno bogatstvo boja, tekstura i oblika. Primarni element Cananinog izričaja je glina koja pečenjem poprima trajni oblik, za razliku od živih oblika (chia sjemenke) koje predstavljaju kretanje života. Tako proniče u dublji značaj; gdje se tijelo i duh spajaju u ravnotežu, jednako krhku kao odnos punoće i praznine, materije i ideje. Koncept koji ujedinjuje suprotnosti, zapaljeno stanje zemlje osigurava zaštitno polje potrebno za održavanje života, dok čisto stanje zemlje osigurava okruženje za stvaranje života.
“Pritisak” Simone Breskvar prikazuje dvije mase grube površine koje su nakon zajedničkog putovanja kroz vrijeme poprimile oblik kamenja i nebeskih tijela. Njihova sličnost određena je zajedničkim podrijetlom. Izrađene su od gline koja je u konačnici isti materijal od kojeg su napravljene zvijezde i sav živi i neživi svijet. Štefanija Baranašić izradila je ”Svijet u malom” u kojem se odvija jedinstveni život prilagođen zadanim uvjetima. Taj svijet još nije u potpunosti otkriven, i nova otkrića ponekad nadilaze našu maštu. Rad Nikoline Rodić Grgac “Ježinac” je meditacija o postojanju, preživljavanju i ljepoti unutarnje snage: mali mikrokozmos koji nam prenosi univerzalne istine o ljepoti postojanja koji nas poziva da ih nađemo i u vlastitom svijetu. Ana Cajnko svojom skulpturom “U rođenju” promišlja raznolikost života, kako je potrebno uvijek iznova graditi i stvarati. Na njenoj skulpturi izdanci niču iz starih korijena prošlosti - nastaju nove ideje i novi počeci. “Microcosmos 1 - Vlasulja” Petra Križnara skulptura je nalik morskoj vlasulji koja ima pipke koji upijaju svjetlost tvoreći poetiku fizičke stvarnosti i otvor, taman kao bezdan koji nam prenosi šum nepoznatog svijeta. Saša Martinović Kunović radom “Rast” istražuje tvorbu oblika koji se od pravilne osnove transformira u nešto kompleksnije. Kreacija doprinosi odstupanju od kanona i unosi dinamiku u prvotnu formu. Navodno je svijet stvoren od sasvim jednostavnih organizama u čijoj konstrukciji su zapisani i svi oblici koji će nastati naknadno: cijeli je svijet sadržan u mikrokozmosu.
Ako se dovoljno dugo zagledamo u vodu; vidjeti ćemo sve - pa i Mickeya Mousea. Rad Arnalda Bulve: “H2MOus” predstavlja dragi animirani lik koji nam namiguje ispod vodene površine, pokazujući da je sve relativno, ali i moguće. Zlatka Vučinić radom “Različito iz različitog” predstavlja fraktalno kretanje sila u prirodi, stalne promjene koje rađaju nove promjene: danas je drugačije od jučer, a sutra će opet biti nešto drugačije od danas. Iz sfernog oblika rađa se kocka, iz kocke se rađa sferni oblik.
Uzročno posljedični odnos mikro i makrokozmosa proučava Roberta Đuroković Jagodić u keramičkoj skulpturi “Dark Matter”. Otkriva kako su svi odnosi zapravo relativni ali i povezani; kako nema čvrste granice između ta dva svijeta i kako ponekad onaj mali, iz subjektivnog gledišta, može biti bitniji od onog velikog. Mikrokozmos koji je dio makrokozmosa koji je istovremeno sadržan u mikrokozmosu. Isti odnos je potaknuo Ljubicu Lovrenčić da izradi skulpturu “Grumen gline / mali i veliki svijet”. Grumen gline je njen mali svijet (mikrokozmos) putem kojeg će izraziti umjetnički dio svoje osobnosti, ali istovremeno i veliki svijet (makrokozmos) jer se u njemu nalazi mnoštvo nestvorenih svjetova koji čekaju da ih Ljubica izmašta i oblikuje, podari im novi život - život u velikom svijetu. Crni disk nalik aztečkoj planisferi Mirjane Marenić predstavlja “Unutarnji svemir”: odnos čovjekova mikrokozmosa i svega što ga okružuje sve do prostranstva svemira.
Rolando Giovannini žutom keramikom u radu “Poplava” ukazuje na ugroženu ljepotu i povijesno bogatstvo Faenze kada je serija poplava pogodila Italiju u svibnju 2023. godine. Karmela Kopčić u radu “Dinamični ekvilibrij” zamišlja ljude kao posude u koje se nešto ulijeva, zadržava se i izlijeva. U mnoštvu dobrih i loših izazova potrebno je naći ravnotežu i uspostaviti svoj dinamički ekvilibrij. “Metamorfoza 2” Bože Černe od niza crno-bijelih sfera materijalizirani je simbol beskonačnosti. Crna boja simbolizira snagu, formalnost, eleganciju, a bijela savršenstvo, jasnoću, čistoću. Ispreplitanjem postiže dinamiku, sfere prolaze kroz metamorfozu da bi zaživjele u simboličkom prikazu leptira koji predstavlja transformaciju, promjenu i razvoj neophodan za održanje svakog života. “Krug života” Teje Hlačer ukazuje na ljudsku povezanost na zajedničkom putovanju kroz vrijeme, životnu energiju koja teče kroz nas, pokrećući nas u vječni krug života.
Rijetko kada imam priliku izložiti skulpturu koja je bila u svemiru. Matea Š. Dimic se predstavlja radom “Kocke 528 - Vrijednosti čovječanstva”, tri male kockice zamišljene kao nositelj informacije od iznimne vrijednosti za čovječanstvo. Bile su izložene na izložbi u “Moon Gallery” na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) gdje su provele 322 dana. Izložba se vratila na Zemlju krajem 2022. godine. Rad ukazuje na potrebu da umjetnost nadiđe granice našeg planeta, da je umjetnost ta koja će naše vrijednosti i kulturu najlakše prenijeti u Svemir.
Ovom izložbom umjetnici su u njima bliskom mediju, većinom keramičkoj skulpturi, prikazali svoj odnos prema svijetu. Svaki od njih je predstavio vlastita promišljanja o “vječnim pitanjima”: smislu života, rođenja, smrti, ljubavi, rata i mira, čovjeka i prirode i ispričao priču o vlastitom biću, mikrokozmosu koji ga nastanjuje i interakciji sa svijetom/kozmosom koji ga okružuje. Neki su težili ravnoteži, neki beskonačnosti, a neki samo željeli da ih se ostavi na miru. Većinom su se identificirali s prirodom i svoje mikrokozmose isprepleli sa stvarnim svemirskim prostranstvima. Na kraju, svi smo nastali od zvjezdane prašine, dio smo svemira i svemir je u nama.
Elizabeta Wagner, mag. hist. art.
Impresum
Organizator: Udruga Glineraj, Brijunska 9, 10000 Zagreb, Croatia
Vrijeme održavanja: Sesvete 17.02. - 29.02.2024.
Mjesto održavanja: Muzej Prigorja - Galerija Kurija
Autorice koncepta: Marina Blažek i Ljubica Lovrenčić
Kustosica: Elizabeta Wagner, mag. hist. art.
Autorica predgovora: Elizabeta Wagner, mag. hist. art.
Likovni postav: Elizabeta Wagner, Nadica Eichhorn
Žiri: Nadica Eichhorn (HR), Rolando Giovannini (IT), Elizabeta Wagner (HR) i Dani Žbontar (SLO)
Oblikovanje kataloga: Nikolina Rodić Grgac
Izrada web-a: Nikolina Rodić Grgac
Nakladnik: Udruga Glineraj, Brijunska 9, 10000 Zagreb, Croatia
Za nakladnika: Nikolina Rodić Grgac
Tisak: Kopi spektar, Zagreb
Naklada: 150 primjeraka
Mjesto i godina izdanja: Zagreb, 2024.
Naslovnica: Maria Geszler Garzuly
ISBN 978-953-50948-1-4